F I E S T A

    Imate pitanje?




    Van okvira – Vladimir Olear

    Prenosimo vam jedan zanimljiv i inspiritivan tekst našeg plesača, koji je veliki pokazatelj da i pored individualnih razlika ili nekih fizičkih poteškoća ples može biti dostupan svima.

    Vlada je svoje iskustvo podelio sa nama. Ono što kao njegov instruktor mogu da kažem, da pored toga što verujem da je nedostatak dela nekog ekstremiteta velika trauma i sigurno menja život pojedinca, izuzetno mi je drago da imamo njega kao primer koji nam pokazuje da volja, želja i ciljevi koje sebi postavimo predstavljaju most koji povezuje naše mogućnosti sa njihovim ostvarenjem. Vlada je neko ko je izuzetno napredovao,  ko nije dozvolio da ga bilo šta spreči u onome što je naumio i drago mi je da na ovaj način zajedno širilmo svest o tome da je ples od izuzetne važnosti kako za fizičko, tako i za mentalno zdravlje pojedinca, bez obzira na pol, godine, fizičke predispozicije ili potencijalne fizičke prepreke. Ne možemo zanemariti ni sociološke aspekte bavljenja plesom koje nam je Vlada lepo opisao i približio u svom tekstu.

    Vlado, hvala ti na dobroj volji i rešenosti da svoju priču podeliš sa nama! Sigurno je da će ovaj tekst značiti nekome ko se  možda premišlja da li je ples baš za njega.

    E-mail, 29.04.2015. godine

    “Poštovani,

    Da li bih ja mogao početi sa plesom u Vašoj školi?

    Pošto imam povredu leve noge ne mogu napraviti jedan od osnovnih pokreta – stoj na prstima, a ostalo mogu. Početnik sam u plesu i želeo bih da naučim osnovne plesove.

    Vladimir“

    Sve je počelo iz puke radoznalosti da se nauči nešto novo, drugačije.

    Za plesni klub Fiesta sam čuo od ranije.

    Svoje prve plesne korake napravio sam te 2015. godine, i od tada redovno i rado dolazim na časove.
    Svaki početak je težak, pa se činilo da će tako biti i sa prvim plesnim koracima.  Za mene sve je bilo novo i zbunjujuće, do te mere da često nisam više znao koja je leva, a koja desna noga, ruka, strana. Ali kako smo svi iz grupe bili na početku, baš to činilo je prve časove zabavnim, smešnim i čarobnim.

    I dok su ostali u potpunosti uživali i prepuštali se čarima upoznavanja sa novim pokretima uz muziku, mene su mučila pitanja: Da li ću uopšte moći da pohađam časove? Šta će drugi reći? Da li će me grupa prihvatiti? Da li će im se dopasti da plešu sa mnom?

    Naime, 1993. godine rodio se dečak sa deformitetom leve noge. Da, to sam ja. Jedan poseban momak sa nedostatkom dela levog stopala. To što me razlikuje, pretvorio sam u snagu i prednost.

    Doneo sam odluku!  Skupio sam hrabrost i zakoračio u svet plesa! Poslao sam mejl i ubrzo dobio odgovor. Usledio je razgovor sa mojim instruktorom o tome. Dobio sam njegovu podršku i podsticaj i na tome sam mu zaista zahvalan.

    I pored toga što mi je leva noga malo otežavala neke od pokreta, uz malo improvizacije i prilagođavanja uspevao sam da ih savladam bez većih problema. Iz časa u čas bio sam sve opušteniji. Dve ključne stvari da istrajem bile su prihvatanje od strane grupe i jasan cilj koji sam sebi zacrtao – da neću lako da odustanem, već da ću da guram napred koliko god budem mogao.

    Kako su časovi prolazili, savladao sam nove sve zahtevnije plesne korake, upoznao se sa mnogim plesovima i različitim ritmovima i polako gradio plesno iskustvo, a sve to uz stvaranje novih poznanstava i lepo druženje. Postajao sam sve sigurniji u sebe. Moram da priznam da sam na početku imao veliku tremu kada je trebalo da zaplešem sa nekom partnerkom. A sada, sada ponekad poželim samo minut ili dva da popijem čašu vode za vreme plesne večeri  i neprekidnog plesanja sa prelepim damama iz naše škole, i šire.

    Potvrdu o napredovanju i veru u sebe dobio sam i na polaganjima za više stepene plesnog znanja, koje sam uspešno savladao. Sada mogu reći da se solidno snalazim u brojnim plesovima.

    Moj cilj na startu je bio samo da zaplešem nekoliko različitih plesova. Ali na tom putu zavoleo sam ples i sve što ga prati: odličnu muziku, druženja, plesne večeri i žurke. Ples me opušta i zabavlja i čini da na kratko pobegnem od svakodnevnice i obaveza koje me čekaju.

    Toplo preporučujem dolazak u školu svakome ko želi da zapleše, a posebno onima koji se varaju misleći da ih neka prepreka može sprečiti da uživaju u plesnim blagodetima.

    Srdačan plesni pozdrav.

    Vlada