Rumba je ples Kubanskog porekla. Njeno ime Rumba potiče iz XIX veka gde se opisuje kao strastveni zavodljiv ples, gde devojaka izazovnim pokretima kukova zavodi svog muškarca. Sama reč Rumba znači ples, slavlje.
Rumba predstavlja čitavu porodicu ritmova, jednako kao i stil plesanja.Son, Danzon, Guagira, Guaracha i Naningo su sve Rumba plesovi. Rumba predstavlja kombinacju afričkih ritmova i španskih melodija. Potiče iz Afrike i dolazi na Kubu i u Novi Svet u XVI veku tokom dovoženja robova iz Afrike. Izvorni narodni ples Rumbe predstavlja seks pantomimu između muškarca i žene. Koristi stakato ritmove i bubnjeve koji naglašavaju energične pokrete plesača.
Ples se najviše razvio na Kubi, iako su se slični pokreti pojavili i na nekoliko drugih Karibskih ostrva. Tačno značenje stila se pomalo razlikuje na svakom ostrvu. Kubanska rumba je osnova za Mambo i Cha cha.
Rumba je prvo stekla popularnost na Havani osamdesetih godinama. Sa tako snažnim seksualnim prizvučjem, Rumba je često bila potiskivana i zabranjivana, jer je smatrana kao blud i potencijalna opasnost. Tokom godina zabrane kabaretska Rumba je postala popularna, a ujedno je bila i društveno prihvatljiva. Postavljeni su razni kabaretski komadi koji su često sadržale plesanje Rumbe.
Rumba je prvi put stigla u SAD 1913.godine, a doneli su je Lew Quinn i Joan Sawyer. Tokom dvadesetih godina interesovanje je bilo malo, sve do1929. kada je Xavier Cugat oformio Latin American Style orkestar. On i njegov orkestar svirali su širom zemlje i pojavljivali su se u nekim od prvih zvučnih filmova. Do kraja tridesetih postali su najbolji latino orkestar tadašnjice.
Big Bend varijanta rumbe je skoro duplo brža i prvo je bila popularna u SAD tokom 1930-tih. Ova vrsta plesa se ponekad nazivala Rhumba sa h.
Tridestih godina dolazi Rumba u Evropu. “The Peanut Vendor” je prvi Rumba slager koji osvaja i ovaj kontinent. U pocetku je ritam bio brzi, tek kasnije je zamenjen za sporiji.
1935.-te godine, George Raft je igrao ulogu suave plesača u filmu “Rumba”, mjuzikl u kojem je junak napokon osvojio ljubav voljene (Kerol Lombard) kroz njihovu uzajamnu strast prema plesanju.
1940-tih godina je Son bio popularan ples srednje klase na Kubi- sporija i prefinjenija verzija izvorne rumbe. Sporiji stil je i Danzon, ples bogatog Kubanskog društva, u kojem su se plesali veoma mali koraci. Dame su plesale veoma nežne pokrete kukovima, dok su istovremeno savijale i opružale kolena, što je bilo veoma seksi! Neki plesači kažu da su ovo najerotičniji latino plesovi. Son Montuno, vrsta Son-a ali sa više truba i klavira, postao je krajnji izraz Kubanizma.
1990-tih Gypsy Kings-i spojili su Rumbu sa Flamenkom.
Tako se Rumba mešala tokom vremena, stvorila sebi poštovanje, zadobila današnju formu, a među takmičarske plesove su je uvrstili 1964.-te. Rumba je osnova za dobro latino plesanje i pomaže da izoštrite svoj osećaj za ritam, tajming i kontrolu muzike.
Muzika: nežna, prijatna, spora, sinkopirana, povučena, suzdržana. Osim na klasičnu plesnu muziku, ona se može plesati na nekoliko pop pesama.
Takt: 4/4
Tempo: 27-29 bpm